×

Upozorenje

JUser: :_load: Nije moguće učitavanje korisnika sa ID: 502

Povijest škole

            Prvi poznati trag o postojanju Prve osnovne škole Petrinja seže u daleku 1700. godinu kada franjevci iz obližnje Hrastovice drže dvorazrednu školu unutar tadašnje petrinjske utvrde. U toj školi djeca su podučavana u pisanju i risanju, čitanju poučno-pobožnih spisa, molitvi i osnovnim znanjima iz računanja. Franjevački red je time utemeljio prosvjetnu i kulturnu djelatnost u našem gradu.

            Nakon izvjesnih nesporazuma između  vojne vlasti i franjevaca oko 1720. godine tadašnji petrinjski župnik A. Švehar pokreće katoličku župnu školu. Izobrazba je obuhvaćala temeljno poznavanje i vjerno reproduciranje vjerskih sadržaja, vjerskog odgoja i crkvenog pjevanja. Učitelji koji su djelovali na toj školi su i prvi poznati prosvjetni djelatnici u našem gradu. Bila su to braća Đuro i Ivan Domitrović i Luka i Pavao Skenderlić, orguljaši župne crkve Svetog Lovre u Petrinji.                                                                   

            Gospodarske, društvene i političke prilike u Habsburškoj Monarhiji druge polovice XVIII. stoljeća, nakon Sedmogodišnjeg rata (1756.-1763.), nalagale su da se pristupi izgradnji školskog sustava koji će biti neposredno pod državnom upravnom vlašću. Poticaj za šire osnivanje i organiziranje pučkih škola dala je carica Marija Terezija koja 6. prosinca 1774. godine odobrava Opći školski red za njemačke normalne, glavne i trivijalne škole. Iste godine u Petrinji je preuređena pučka škola u Normlnu školu, a 1777. godine uzimaju još dva učitelja. Vjersku pouku za katoličku mladež obavlja petrinjski župnik Ivan Riess.

            Početkom XIX. stoljeća petrinjsku Normalnu školu pohađa 81 učenik, a Trivijalnu 95 učenika. U obje škole obuka se obavljala na njemačkom jeziku. Bilo je pokušaja (ravnatelj Löwenthal) da se početna nastava u prvom razredu obavlja na hrvatskom jeziku, a potom na njemačkom, no ovaj pokušaj nije prihvaćen.

            Od 1809. do 1813. godine Petrinja je pod francuskom vlašću u doba Ilirskih pokrajina kada djeluje Primarna škola za dječake i Djevojačka škola. Nastavni jezik u tim školama bio je hrvatski, a organizirana je u četiri razreda.

            Odlaskom francuske vlasti  školski sustav je ponovno bio ustrojen kao i prije. Na petrinjskoj školi djeluju: nadučitelj Knežić, trivijalni učitelji Ante Mikočević i Lovro Petračić, te pomoćni učitelj Đuro Dobranić.

            Od 1825. godine petrinjska Normalna škola nazivala se Glavna škola (Hauptschule, Oberschule). U njoj rade: nadučitelj (ravnatelj) Ivan Januškovec s pomoćnicima Andijom Đurekovićem, Antom Mikočevićem, Lovrom Petračićem i Đurom Dobranićem. U staroj zgradi Glavne škole djelovala je opetovnica koju su pohađali učenici do navršene 15., odnosno 18. godine. Obuka u toj školi vršena je najprije nedjeljom, a potom četvrtkom i nedjeljom. Ovu su školu pohađali svi učenici (šegrti) i bila je prijelazni vid obuke do petrinjske šegrtske škole utemeljene 1887. godine.

1. listopada 1860. godine u Petrinji je otvoren prvi razred Male realne škole koja je bila sjedinjena s Glavnom i Djevojačkom školom.  1871. godine Mala realka se osamostalila i od tada kao školska ustanova djeluje samostalno.

U lipnju 1871. godine počelo je razvojačenje Vojne krajine. Glavno zapovjedništvo u Zagrebu postalo je vrhovna upravna i školska oblast sa zapovjednikom Antunom Mollinarijem na čelu. Već 1872. godine hrvatski jezik se rabi u sudstvu i upravi, a u graničarskim školama postaje nastavni jezik. U vrijeme ove školske reforme u petrinjskoj su školi radili: nadučitelj Mirko Filjak, učitelji Petar Grujić i Josip Glavačević i podučitelji Nikola Kaurić i Josip Mohr.

Zakonom od 31. listopada 1888. godine o uređenju pučke nastave i obrazovanju pučkih učitelja u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji utvrđeno je da se obuka odvija na hrvatskom jeziku. Iste godine petrinjska Školska ulica prozvana je Ulicom Ivana Gundulića. Uspostavom Kraljevine SHS školstvo i prosvjeta u Hrvatskoj i Slavoniji zadržali su u početku ustroj iz 1888. godine. Od 1926. godine i petrinjska škola radi po novoj učevnoj osnovi: vjeronauk, srpsko-hrvatsko slovenački jezik, početna stvarna nastava, zemljopis, istorija Srba, Hrvata i Slovenaca, račun s geometrijskim oblicima, poznavanje prirode, crtanje, lijepo pisanje, ručni rad, pjevanje, gimnastika i dječje igre.

Ministarstvo nastave u Zagrebu, Odjel za pučke škole, šalje tijekom ljeta 1941. godine Rješenje o imenu škole koja nosi naziv Državna mješovita pučka škola u Petrinji, a za ravnajućeg učitelja je postavljen Ivo Flajšman. Saznajemo da je 1941./42. školske godine u školi zajedno s vježbaonicom bilo 559 učenika. Škola je tijekom Drugoga svjtskog rata imala velikih teškoća sa smještajem učenika zbog velikog broja izbjeglica i smještaja vojnika i ranjenika. Novi ravnajući učitelj Đuro Banić poduzima sve da pronađe druge prostore za odvijanje obuke. Povremeno se nastava održavala u Prvoj hrvatskoj tvornici salame, u zgradi Gradskog poglavarstva i u Slikokazu (kinu) Gora.

Slom Nezavisne Države Hrvatske odrazio se i na školske prilike u gradu, a u Gradskoj osnovnoj školi Petrinja na snazi je privremeni nastavni plan koji je sadržavao sljedeće predmete: hrvatski ili srpski jezik, povijest, zemljopis, prirodne nauke, račun, crtanje, pjevanje, tjelesni odgoj i krasopis.

            1947. godine usvojen je prijedlog za spajanje osnovne škole i vježbaonice s nižom gimnazijom u Sedmogodišnju školu u Petrinji. U novoj 1947./48. školskoj godini bilo je u nižim razredima 413 učenika, a u višim razredima 257 učenika. Za upravitelja sedmoljetke postavljen je Antun Stolnik.

Zakonom o narodnim školama proglašena je opća osmogodišnja školska obveza, a u Petrinji je Osmogodišnja škola počela radom 1. rujna 1953.

24. studenog 1960. godine Narodni odbor općine Petrinja donosi Odluku o osnivanju i radu osnovnih škola u gradu Petrinji. Pored Prve osnovne škole Petrinja, s područnim školama u Budičini, Cepelišu i Hrastovici i radi i Druga osnovna škola Petrinja (danas Osnovna škola Dragutina Tadijanovića Petrinja) s područnim školama u Češkom selu i Mošćenici.

9. prosinca 1962. godine najstarija Petrinjska škola mijenja ime u Osnovna škola Artur Turulin Petrinja i pod tim nazivom djeluje do 8. svibnja 1996. godine kada obnavlja svoje prvotno ime Prva osnovna škola Petrinja.

Tijekom ratnih događanja devedesetih godina prošlog stoljeća škola djeluje u progonstvu. Odlukom Ministarstva prosvjete i kulture Republike Hrvatske djelatnici škole raspoređeni su na rad u druge škole, a uprava je smještena u Sisku.

Nakon pobjedonosne Oluje i oslobođenja Petrinje 6. kolovoza 1995. godine školska zgrada je zatečena u zapuštenom stanju. Na prvom sastanku  djelatnika škole 21. kolovoza 1995. godine pristupilo se uređenju školskog prostora.

Redovna nastava započela je 19. rujna 1995. godine s 327 upisanih učenika. Kako su se prognani Petrinjci vraćali u svoj grad, tako se i povećavao broj učenika pa je na kraju 1995./96. školske godine uspješno završilo 445 učenika.

Pročitano 5987 puta Posljednja izmjena dana Srijeda, 10 Prosinac 2014 11:13
« Listopad 2017 »
Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31